ponedjeljak, 11.12.2006.
i započne kiša žaba...
|
- ako budeš stalno čitala te knjige u kojima nema stvarnosti, pomiješat će ti se stvarnost i fantazija a to neče biti dobro.
- lažeš! još ćeš mi reći da stijene ne lete! - o.O shvatila sam da je zabavno ljude gledati sa začuđenim izrazom lica dok ne shvate da je to što rade glupavo i dok se ne posrame. ne pali svaki puta. neki si ne žele priznati. - darujem ti ovu izlizanu perlicu koja ničem ne služi. - hvala. evo tebi ovaj metalni dio strgane gumice za kosu. - :) neznam jel itko primjetio. gradom možeš hodati svakako, raditi svašta i izgledati neobično. svi su tolko opterečeni sa sobom da neče primjetiti. baš me briga za tebe, šta je samnom? zar su moje misli toliko zabavne da mi za pet minuta prođe pola sata? zašto zubić vila skuplja zube? zašto? što ona radi sa njima? trebaju joj? plati ih? - jednostavno ih skuplja. maštajmo sad o kući od slatkiša. tko mi je zagrizao u krevet? oprosti, ali ja jako volim mliječne bombone. GDJE SI?? :( doći će. kad?? hvala Knjigama. žive ste, jelda?  |
utorak, 24.10.2006.
kriza identiteta?
|
šta se dogodi kad te netko pita tko si ti, a ti neznaš odgovor?
ustvari znam odgovor. ali neznam. znam da se zovem ivana, al to je samo moje ime. mogu se opisati nekakvim glupavim pridjevima ali to nije odgovor na to tko sam ja. to je kakva sam. PA TKO SAM JA ONDA?? nisam ja ni ova ruka koja tipka, ni ništa što mogu vidjeti, ni... znate ono u men in blek filmu, kad se otvori glava od onog nekog lika pa je unutra mali vanzemaljac? ah, nekad jednostavno nemaš puno toga za reći.  Ten Little Niggers Ten little nigger boys went out to dine; One choked his little self and then there were Nine. Nine little nigger boys sat up very late; One overslept himself and then there were Eight. Eight little nigger boys travelling in Devon; One said he'd stay there and then there were Seven. Seven little nigger boys chopping up sticks; One chopped himself in halves and then there were Six. Six little nigger boys playing with a hive; A bumble bee stung one and then there were Five. Five little nigger boys going in for law; One got into Chancery and then there were Four. Four little nigger boys going out to sea; A red herring swallowed one and then there were Three. Three little nigger boys walking in the Zoo; A big bear hugged one and then there were Two. Two little nigger boys sitting in the sun; One got frizzled up and then there was One. One little nigger boy left all alone; He went out and hanged himself and then there were None. |
četvrtak, 21.09.2006.
|
znate onaj osjećaj kad morate spasiti svijet a bojite se da cete pogreškom ostati u krivoj dimenziji?..
Veliki taoistički učitelj Chuang Tzu sanjao je da je leptir koji leprša između cvjetova tamo-amo. U snu nije bio svjestan sebe kao osobe. Bio je samo leptir. Iznenada se probudio i otkrio da leži u krevetu, ljudska osoba ponovno. Ali onda se je zapitao: "Jesam li ja čovjek koji je sanjao da je leptir, ili sam leptir koji sanja da je čovjek?"  |
ponedjeljak, 14.08.2006.
iznenađenje!!
|
zašto ljudi vole iznenađenja? što to tako uzbudljivo ima u jednoj nepoznanici?
volim kada znam da me čeka iznenađenje, volim to jer znam da ću uskoro biti sretna otkrivši što je to. a iznenađenje nemože biti loše, jer naravno, ja cijenim samu tu činjenicu da se netko potrudio da me iznenadi. to je dar. eto, došao je i taj dan. moja majka, koja je uvijek tu, s kojom sam do maloprije sjedila na kavi (nismo pile kavu, to je figure of speach), odjednom se ustala, zagrlila me i počela govoriti nešto o mom rođenju. ljudi su čudni. no, sutra će mi ispeći tortu i imat ću prave sviječice kao kad sam bila mala. manja. mogla bi mi kupiti 16 onih sviječica koje se ne gase. kladim se da bi izbio požar ili u najmanju ruku bi zalili tortu s vodom. pitam se što ću si kupiti/napraviti za rođendan. jel normalno da čovjek daruje sam sebe? sad moram ići. ekipa iz moje mašte mi radi tulum.  |
ponedjeljak, 07.08.2006.
nebi više bilo dosadnih reklama
|
što bi se dogodilo da nađete čarobni štapić?
ja? nacrtala bi svemu oći i usta. sunce bi imalo izraz lica. i cvijeće također. obojala bi ceste u ljubičasto. sve su sive. cvijeće bi raslo iz betona. i iz prometnih znakova. kada bi netko pogledao u zrak, pobrinula bi se da vidi odbjegli balon zelene boje. oblaci bi bili dovoljno čvrsti da se može hodati po njima. stvorila bi si jedan onaj veliki kotao i skuhala bi puno džema od kupina u njemu. i hranila bi sama svog zmaja. a ti?  pozdravljam vedranu koja mi je moralna podrška danas bila i natjerala me da napišem ovo.pozdrav tebi, vedrano. to je vokativ. |
četvrtak, 20.07.2006.
naravno da postoji.
|
što je savršenstvo? postoji li uopće?
zašto savršeno mora značiti bez greške? mogu li greške biti savršene? možemo li mi, sa svim tim greškama(čitaj:nedostacima) biti savršeni? nije li život sam po sebi savršen, bez obzira što je prepun boli, patnje, tuge i sličnih neugodnih osječaja? jesu li to greške života? da nema grešaka, bismo li mi znali što je savršeno? tko određuje što je savršeno a što nije? zašto tebi nije savršeno sve što je savršeno meni? da je svijet savršen (što god to značilo) nebi li se opet pojavile neke nesavršenosti kao što je... dosada? sreća je savršena. znači li to, ako su svi sretni, da je i svijet savršen? može li svijet biti savršen? mogu li svi biti sretni odjednom? što ako nečija sreća unesrećuje drugoga? kako u tom savršenom, sretnom svijetu bez problema može biti sretan čovjek kojega usrećuje pomaganje drugima? kome će on pomoći? kako znaš da je svijet savršen? što ako ti vidiš/osječaš to savršenstvo a ja ne? zašto nitko ne cijeni patnju, bol i tugu? zar mislite da bi sreća bila toliko cijenjena da ne postoje ti neugodni osjećaji? nije li savršenstvo prekomplicirano da bi bilo u potpunosti moguće?  |
subota, 15.07.2006.
|
ljudi previše često koriste riječ mrzim. razmislite o tome.
mržnja te izjeda iznutra. utječe negativno na tebe i na ljude oko tebe. kad mrziš nekoga/nešto/bilošto, to samo tebi škodi. uz mržnju ide i onaj pogled stisnutih očiju, dobiješ ružne ljute bore i sve se više smanjuje krug ljudi koji se vole družiti s tobom. a druge strane, na onog kojega mrziš to nema nikakav utjecaj. on samo može biti tužan što ti tako osječaš, ali to previše ne utječe na njegovu sreću. a tvoja sreća? mržnja ju uništava. i da. istanje ti se živci i onda jako brzo planeš i dereš se puno. ja zamišljam mržnju ko nekog ružnog nametnika koji te izjeda iznutra u tijelu i ostavlja crni ljigavi trag. eto.ljudi kažu da mrze nešto bez razmišljanja. oni ustvari ne mrze, oni nevole. ili im se ne sviđa.ali treba se koncentrirati na ono što voliš! neka vam popis stvari koje volite bude jaako dugačak, a popis stvari koje mrzite... nemojte imati taj popis. ili neka bude prazan. to je najbolje. i nemojte koristiti riječ 'mrzim' ako ništa ne mrzite. ružna riječ.  |
nedjelja, 09.07.2006.
|
volim kad pada kiša. imam želju pogledati neki stvarno jako strašan horor dok vani pljušti kiša i grmi jako. to nikad nisam napravila. valjda uvijek nestane struje.
jel svi sanjare? ja volim sanjariti. to te stvarno može učiniti sretnim. nekak riješim sve svoje takozvane "probleme" i uvjerim se da sve kaj me sad možda muči, sve će to nestati. zato valjda ni ne padam u depresije. nekad se pitam od kud meni tolko optimizma.. kaj god se loše dogodi ja sam uvjerena da će se popraviti. totalna katastrofa ne postoji u mom riječniku. kad nebi bilo nesreće, nebi znali cjeniti sreću. da. baš to. nemogu vjerovati kolko se ljudi mogu dosađivati. neznaju se zabavljat sami sa sobom. ja si nemogu dopustiti da mi bude dosadno. previše mi toga pada na pamet sta bi mogla raditi. gle, nacrtala sam zmaja.  |
srijeda, 28.06.2006.
|
ajm rioupning maj blog!
sretna sam.danas nekak posebno. (jelena to je zbog tvog hiperaktivnog posta.hvala :D) imala sam dvije ribice. jedna se zvala ĐON a druga BRAVO. ako to izgovorite zajedno (znači, ĐONIBRAVO) ispadne ime đoni bravo. onda je iznenada đon umro. ja osobno mislim da je umro od starosti (živio je jednu punu godinu, a to je za ribicu i više nego dovoljno), iako neki zli ljudi izokreću istinu i kažu da je umro od ZMAZANE VODE, NEDOVOLJNO HRANE I MOG NEMARA. glupost. zakopala sam ga iza kuće. čak sam stavila mali križić na grobek i nabrala tratinčice.onda je došo pas i pojeo križić. enivej, ostala mi je još jedna ribica imenom bravo. malo sam razmišljala i zaključila da to ime nema smisla više bez đona. tako je bravo postala milivoj. milivoj je preminula prije dva dana od usamljenosti.odbijala je jesti. a sada na vedrije teme. :D  |
